subota, 29. kolovoza 2015.

Jahorina Ultra Trail: kako sam ga preživjela


Sjedim u Rajlovcu, u kasarni Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, na sastanku sam s pilotima i starješinama i slušam sebe kako im iznosim satnicu startnih vremena četiri trke koje organizujemo u okviru prvog izdanja Jahorina Ultra Traila: „Start najduže je u Višegradu, pet minuta nakon ponoći... ujutro, u 7h Ravna Romanija... bla, bla... Sarajevo u 9... Jahorina u 11...“ i pitam sama sebe: „Pa jesi li mogla ovo ikako još više zakomplikovati“, kao da do tog trenutka nisam bila ni svjesna kompleksnosti same organizacije. Moji sagovornici su iskusni piloti koji upravljaju Medevacima, helikopterima za hitnu evakuaciju i u pripravnosti su tokom trke, na standbyu, u slučaju (za ne daj Bože) potrebe za evakuacijom trkača. Teren kojim se trči je zahtjevan, po prvi put organizujemo kompleksnu trku, trebalo je misliti o svemu. Dostavljene su im rute, na kartama se traže mjesta za slijetanje, dogovara izviđanje terena. Uspostavljamo liniju komunikacije, poseban broj samo za vezu s dežurnim pilotima, ko koga zove, ko je uzbunjivač, ko su kontakti Gorske službe za prihvat osobe za evekuaciju. „Šta ti je vojska“, razmišljam u sebi“. Upućuju me da najavim kliničkim centrima održavanje trke i eventualnu mogućnost za prihvat povrijeđenih ili kolabirajućih trkača, najavljujem da su u pitanju i strani učesnici što sve skupa smanjuje procedure oko prijema i osigurava najbrže moguće medicinsko zbrinjavanje.  

Jedan od ciljeva projekta Jahorina Ultra Traila je bio angažovati što veći broj subjekata, pojedinaca, iskoristiti raspoložive resurse civilnog i vojnog sektora koji na sreću postoji i da bi se uspostvljala civilno-vojna saradnja. Drugi segment koji pokrivaju Oružane snage je medicinska pomoć. Na telefonskoj sam vezi s dežurnim oficirom koji mi saopštava da su nam tri medicinska tima na raspolaganju tokom trke, njihova imena, kontakt telefone kao i da imam odobrenje da ih rasporedim na lokacije prema potrebi. Zahvaljujem se. „Dobro, ja ću praviti raspored u nekoj razumnoj satnici, od 8 časova dežurstva“. „Ne, Sanja, ovo su timovi koji su Vam na raspolaganju 48 sati. Iskusni su i na terenu pokrivaju zadatke dok se posao ne završi do kraja“. Tako je i bilo. Reagovali su naš poziv, kretali se prema trkačima kojima je trebala medicinska pomoć do dolaska posljednjeg ultraša u cilj. Iskreno, nisam ni mogla zamisliti da ću osim što po prvi put u životu učestvujem u organizaciji trke upravljati i jednim, za ovu priliku uspostavljenim sistemom podrške kakav su nam ustupile Oružane snage. „Pa ti komanduješ vojskom, Sanja“, rekoh sebi u bradu!

Hoćemo trku i naredne godine



„Ko misli da je lako organizovati nešto kod nas, nek organizuje rođendan pa da vidi na kakve sve probleme će naići“, riječi su podrške koje nam je uputio jedan od učesnika uz čestitke na hrabrosti da se upustimo u ovako kompleksan projekat. „Trebate biti zadovoljni“, „300 trkača na prvoj trci“, „4 trke ste imali“, „hoćemo trku i naredne godine“ – sve su to pojedinačne poruke učesnika koje su stizale nakon završetka trke. Ili bar onog oficijelnog završetka jer nama koji smo u organizaciji trke, ona još traje (10 dana nakon zadnjeg finiša). Objektivno jer je još puno posla koji se treba završiti i subjektivno jer se još budimo iz sna prije alarma s idejom da trebamo postavljati zastavice, provjeriti sistem za mjerenje vremena ili dočekati autobuse koji prevoze trkače do starta. Meni koja sam jako samokritična i control freak je bilo teško prevaliti da smo zadovoljni prvim izdanjem Jahorina Ultra Traila jer sam svjesna propusta koje smo imali tokom dva dana ali su me pohvale i poruke koje su stizale natjerale da revidiram svoj kruti stav i definitivno zaključim da imamo razloga biti zadovoljni učinjenim.

 

 

 

Trail u BiH



Moram biti zadovoljna jer smo uspjeli mobilizirati jako puno aktera. Održali smo ekipu koja se stalno osipala i nanovo uspostavljala. Uspjeli smo dovesti iskusne trail trkače iz regiona i nove koji su po prvi put na stazi imali priliku trčati  po stazama u prirodi. Na prvo izdanje Jahorina Traila došli su prije svega oni koji jednostavno vole Jahorinu i nisu opterećeni onim svojatanjem „naša“ ili „njihova“ planina, došli su oni koji vole trčanje i trkačka druženja bez onog „naša“ ili „njihova“ trka, došli su oni koji su bili spremni podržati nas u nečemu novom u zemlji gdje niko ništa ne radi, niti pokušava jer se unaprijed zna da je sve osuđeno na propast. Nas je sreća pratila i otvarali smo sebi neka vrata osmjehom, neka šarmom, a neka su za nas otvorili prijatelji koji ni ne žele da znamo da su nam pomogli. Izuzetnim uspjehom smatramo to što nas je trka spojila s takvima. A moramo biti zadovoljni i zbog sljedećeg:

·  Nagovorili smo nove trkače da probaju trail

· Doveli smo vrhunske trail trkače na trku (Hvala svima!)

· Napravili dvije sertifikovane trke

· Uspostavili smo mrežu podrške i senzibilizirali partnere prema trailu

· Ohrabrili smo domaće iskusne trkače da trče i uče druge trail runningu

· Počele su najave novih trail trka u BiH

· Doveli smo sponzore koji žele pružiti podršku razvoju outdoora u BiH

· Ukazali smo na resurse u koje treba ulagati


I još nešto. Što je ekipa koja je organizovala trku toliko zagrizla za trail da je sve više njih koji na sastanke koje dogovaramo uglavnom negdje po planinama, dotrče.

  
 

  


„Za prvu godinu, odlični ste“. „Pa mi na prvoj trci koju smo organizovali nismo ni imali okrepne stanice“. „Morate se okružiti trkačima i uključiti više volontera koji znaju šta im je zadatak“. „Trebate bolje markirati staze na mjestima gdje se staze ukrštaju ili prolaze kroz grad“. Sve su to prijateljski savjeti drugih organizatora ili trkača kojima smo malo išli na živce jer su izđirali par stotina metara više (neki i par kilometara), ili im nismo na vrijeme pružili informacije o izmjenama koje su se dešavale tokom samog događaja.


Poslije trke, sve može


Petak, subota i nedjelja. Moj telefon nije prestajao da zvoni. Dobavljači, sponzori, partneri, saradnici, trkači, vojska, policija, dizajneri, GSS, novinari, i povrh svega lik kojem sam dužna predati neku potvrdu za auto koje sam mu prodala. Bijesan je, kaže, „Daj ba, Sanja, kako ba, nemaŠ vremena da zavŠiŠ (ovo je „smekšano  Š“ karakteristično za čaršijski govor, nastaje strujanjem zraka između jezika i nepčanog svoda)  jedan piŠljivi papir? Pa ko si, Šta radiŠ? Mo`Š li u ponedjeljak?“ Kako ja njemu da objasnim šta ja već deset mjeseci radim prije i poslije posla, čak i za vrijeme posla, na pauzima, slobodnim danima i danima godišnjeg odmora?!  „Da, da, u ponedjeljak sve može“, govorim mu. „Samo da trka prođe, razmišljam, može sve“. U subotu, predveče, u nekom od rijetkih zatišja, zazvonio je telefon a ja bih se kao i svaki put skoncentrisala da skupim snage, pripremim se za suočavanje sa još jednom kriznom situacijom i energično i u stilu sve-je-u-redu izgorovila: „Moliiiim“. „Halo. Dobro veče Sanja. Amir Muminović na vezi“. Vođa helikopterske posade. „Kako ste? Samo da provjerim da li je sve u redu i da Vam kažem da smo Vam na raspolaganju“. Uredno se javio i u nedjelju da kaže da se njihovo dežurstvo završava kao i da im je žao što nije bilo letenja (mislio je na izviđanje). „Meni je drago što niste letjeli, jer bi Vaše polijetanje značilo povredu i opasnost na stazi ali u svakom slučaju, hvala na podršci“. Dežurni medicinski tim se u nedjelju nakon dolaska i zbrinjavanja posljednjeg učesnika ultre javio i izvjestio da su svi koje smo čekali stigli u cilj i zatražili da se ako dozvolim vrate u bazu. Tako to izgleda kada sarađujete s vojskom. Sljedeće godine, trebujem garnizon!

Nakon završetka trke, telefon je još par dana zvonio u mojoj glavi. Više puta sam se zatekla kako posežem za mobilnim da provjerim je l`stvarno zvoni ili je meni odzvonilo za stručnu pomoć.

To be continued...



A sad sve zamjerke na jednu stranu i priznanje onima koji su pomogli ovom projektu a njih je uz Oružane snage jako puno. Prvi bez kog jahorinskog traila ne bi ni bio je Alen Paliska, direktor trke 100 milja Istre. Uz njegovo ohrabrenje i podršku, upustili smo se u avanturu koja je imala za cilj afirmaciju novog sporta u BiH, angažovanje više lokalnih zajednica iz oba entiteta, talasanje o temama o kojima se nerado priča i puno posla za sve one koji se uhvate u kolo s nama. Prilika da trčimo i volontiramo na njegovim trkama, dolazak i savjetovanje što nas što turističkih radnika i hotelijera na Jahorini, preporuka sponzorima, partnerima, kontakti i odgovori na pitanja koji su stizali u rekordnom roku  nesebični su doprinos ovog jednostavnog i jedinstvenog Istrijana. Dugujemo mu zahvalnost ali i ispriku zbog svih pizdarija jer smo kao njegova škola trebali sve malo bolje pripremiti za finale.

Od Milada do Mon Blana


A onda su tu brojni drugi pojedinci i kolektivi koji su stali kao podrška. Sad ako krenem nabrajati spisak je podugačak. Salomon i GMS Vitez kao tehnički sponzori. Javno preduzeće Šume Srpske sa Šumskim gazdinstvom Sjemeć na čelu. I planinarsko društvo Stolac iz Višegrada, i Andrićgrad i Planinarski savez Republike Srpske i Terra Dinarica, i Olimpijski centar Jahorina, Turistička organizacija IstočnoSarajevo, Opština Stari Grad sa svojim fantastičnim osobljem koje ne liči na one stereotipe iz birokratskih sistema koji vam krv piju na slamku. Opštine Istočni Stari Grad i Istočno Novo Sarajevo. Uključili su se i donatori, USAID i UNDP koji su podržali uspostavljanje planinarskih staza i njihovu markaciju i koji će izraditi putokaze koji su nedostajali na stazama, Kancelarija volonteraUjedinjenih nacija. Ambasada Njemačke u Sarajevu koja kroz naš projekat želi podržati razvoj rekreativnog sporta, odnosno trčanja, traila i planinarenja. Cement Kakanj koji je bio tu da pomogne kada je trebalo graditi vidljivost i postaviti jake temelje za dobru promociju u Regionu. Toyota BiH da se lakše, udobnije i sigurnije vozikamo do odredišta. Canon da sve dokumentujemo. Zlatar Sead Sofić da replikama starog bosanskog nakita i novca nagradi najbrže. RTRS, radio Antena Sarajevo i Metromedia da se čuje i zna za nas širom BiH.


Red Bull, naši drugari. Ekipa koja nam je dala krila.

Za kraj, video!



srijeda, 24. lipnja 2015.

Trail Carigradskom džadom: Opis i profili staza



Vrijeme je za malo detaljnii opis trka koje smo vam spremili za 01. avgust! Pročitajte, pogledajte profile. Razmislite i zamislite sebe na stazama koje vode kroz predjele izuzetne ljepote, uz izvore sa kojih se možete napiti čiste i hladne planinske vode. Odlučite se za izazov pomicanja ličnih granica i prijavite na prvo izdanje Jahorina Ultra Traila!


Mini Trail


MiNi je trka zadovoljstva za koju nije potrebna posebna fizička kondicija, odgovarajuća oprema niti visok stepen lične autonomije. Namjenjena je onima koji vole kratke i brze staze ali i porodicama koje vole aktivan odmor u prirodi pa je prema njima kreirana i posebna kategorija. Tri prvoplasirane porodice osvajaju nagrade. Slobodno, povedite mamu, tatu, klince osnovce i ove starije, tetku, bratića, pašenoga ili tasta – ovo je staza za sve! Vremenski limit je takav da imate dovoljno vremena da kombinujući hodanje i trčanje pređete stazu, uživate u druženju, zastanete na vidikovcu iznad Kalajidžine stijene, odmorite na klupici i uživate u pogledu. 

• Start/cilj: Jahorina, 01. avgust, 11:00h
• dužina: 10 km
• + 397 m
• - 381 m
• okrepne stanice: 1
• vremenski limit: 3 sata
• broj učesnika: max 200
• startnina: 35 BAM/18 EUR (Link na mapu)

Midi Trail

MiDi trail trka će vas iz starog dijela grada Sarajeva odvesti u neposrednu divljinu kroz koju ćete uskotračnom prugom vijugati iznad kanjona Miljacke i Bistrice, do Gornjih Pala i Jahorine. Ovo je trka zadovoljstva prvenstveno zbog ljepote i raznovrsnosti krajolika kroz koje prolazi ali i izdržljivosti jer je za nju potrebna dobra fizička kondicija, odgovarajuća oprema i određen stepen lične autonomije. Preporuka je da ponesete dodatnu okrepu, čeonu ili baterijsku lampu jer se na trasi nalazi 10 tunela od kojih su dva malo duža. Drugi dio staze je tehnički zahtjevniji pa ako ste početnik u trailu, ponesite štapove ili još bolje, potražite u prirodi dva štapa koja će vam olakšati kretanje i savladavanje uspona. Njih uvijek možete odbaciti kad vam više ne budu trebali. 

• start: Latinska ćuprija, 01. avgust, 09:00h
• cilj: Jahorina, Poljice
• dužina: 34 km
• + 1198 m
• - 228 m
• okrepne stanice: 3
• vremenski limit: 11 sati
• broj učesnika: max 200
• startnina: 45 BAM/23 EUR (Link na mapu)

Maxi Trail


Staza MaXi Traila će vas od Romanijskog platoa preko Gornjih Pala odvesti do Jahorine. Trail koji spaja dvije planine je savršen izazov za učesnike koji vole tehničke staze, trčanje u blizini vidikovaca, kretanje i izolaciju u planinskim dijelovima potpune divljine. Podloga po kojoj se trči je relativno mekana, trčljiva. Iako se krećete po planinskim masivima, staze su uglavnom zemljane. Očekuje vas veliki spust s Romanije a potom uspon do Ravne planine i Jahorine, pametno rasporedite snagu. Kilometri trke nisu označeni pa se morate strogo pridržavati službeno označene staze i izbjegavati prečice i staze bez markacije. Ovo je jedina trka od ukupno četiri čija staza doslovno prolazi kroz i preko cijele Jahorine i penje se do njenog vrha Ogorjelica. Niko vam neće zamjeriti selfie sa vrha sa kojeg se pruža fantastičan pogled na Trebević, Treskavicu, Romaniju, Visočicu, Bjelašnicu.

• start: Romanija, 01. avgust, 07:00h
• cilj: Jahorina, Poljice
• dužina: 51 km
• + 2126 m
• - 1849 m
• okrepne stanice: 4
• vremenski limit: 15
• 1 ITRA bod
• broj učesnika: max 100
• startnina: 55 BAM/29 EUR (Link na mapu)

Ultra Trail


Prva bh ultra trail trka startuje iz Andrićgrada a zatim vas staza sa obale Drine vodi preko vrha Ivice, Sjemeća, Stjenica, Glasinca i Romanije do olimpijske Jahorine. Staza ima trostruku markaciju: planinarske oznake, privremenu markaciju sa svjetlosno reflektujućim naljepnicama i po potrebi oznake BH MAC-a koje upozoravaju na mjesta većeg opreza zbog blizine područja sa minama kako se učesnici ne bi udaljili sa staze. Za ovu trku trebate imati izvanrednu kondiciju, predhodno iskustvo u kretanju u planinskom okruženju i praćenju markacija te visok nivo samostalnosti. Trebaće vam prikladna obuća i odjeća za kretanje po šumskim zemljanim putevima ili planinarskim stazama kao i dodatna oprema koja se sastoji od čeone lampe sa rezervnim baterijama, spremnika za vodu, astrofolije, osnovnog kompleta prve pomoći, zviždaljke, mobilnog telefona. Iako su vremenske prilike za doba godine kada se održava trka povoljne, preporučuje se i oprema koja vas može zaštiti u slučaju kiše, vjetra ili niskih temperatura pogotovo u noćnim satima u višim predelima. Kilometri trke nisu označeni pa se morate strogo pridržavati službeno označene staze i izbjegavati prečice i staze bez markacije. 

Upotreba štapova je dozvoljena. Ukoliko se odlučite koristi ih, o istima morate voditi računa od početka do kraja trke jer organizator tokom trke na okrepnim stanicama ni na bilo kojem drugom mjestu na stazi neće preuzimati na čuvanje dodatnu opremu koju procjenite suvišnom. Na pola puta će vas čekati stanica s toplom okrepom i po želji vlastita vreća sa odjećom i obućom koju možete presvući. 

• start: Višegrad, 01. avgust, 00:05h
• cilj: Jahorina, Poljice
• dužina: 114 km
• + 4733 m 
• - 3411 m
• okrepne stanice: 7
• vremenski limit: 33 sata
• broj učesnika: max 100
• 3 ITRA boda
• startnina: 80 BAM/41 EUR (Link na mapu)

Šta još trebate znati


Na početku svake trke, organizatoru dajete startni višak opreme koji će vas potom čekati na cilju. Startnina uključuje sljedeće:

· startni broj,

· pomoć i okrepu tokom trke,

· majica za trčanje Salomon,

· elektronsko mjerenje vremena s uploadom u realnom vremenu,

· prevoz do starta (s Jahorine),

· obrok nakon trke,

· poklon bon za panoramsku vožnju do Ogorjelice.


Vremenske prilike za doba godine kada se održava trka su uglavnom povoljne. Prema podacima Republičkog hidrometeorološkog zavoda, prosječan broj dana s padavinama u julu je 10 dana, a u avgustu 6-9. Ovo je načešće pojava lokalnih pljuskova koji su praćeni grmljavinom, obilnim kratkotrajnim padavinama, a ponekad i sa gradom. Ovo je najveći rizik i potencijalna opasnost za ljetne mjesece, pogotovo u brdsko-planinskim predjelima gdje su lokalni pljuskovi i grmljavina intenzivniji zbog uticaja orografije. Minimalna temperatura u ranim jutarnjim časovima može se spustiti do 0°C kako se povećava nadmorska visina. Maksimalna temperatura u Višegradu je poslednjih godina u stalnom porastu i u ovom gradu se sve češće mjere najviše ljetne temperature pa je tako u 2014. godini maksimalna temperatura bila 38°C, a u 2013. i 2012. godini čak 42°C. U višim predjelima, apsolutno maksimalna temperatura je malo niža.

Ponesite još: 

· kačket, vizir ili maramu,

· kremu za zaštitu od sunca i vjetra,

· majicu dugih rukava/vjetrovku u slučaju loših vremenskih uslova u višim predjelima,

· malo soli, izotonik ili magnezijum, za svaki slučaj.

Tokom boravka na Jahorini možete izabrati hotelski smještaj, smještaj u vikendicama ili u besplatnom kampu koji će biti lociran u neposrednoj blizini hotela Bistrica. Kamperi će moći takođe koristiti toalet i tuševe u hotelu Bistrica a u dogovoru s osobljem, i njihove restoranske usluge. Za rezervacije u hotelima po povoljnijim uslovima, obratite se na info@jahorinatrail.com ili se prilikom rezervacije u hotelu prijavite kao učesnik trke na osnovu čega možete ostvariti dogovoreni popust.

Dovoljno dobro za share?

subota, 20. lipnja 2015.

Jahorina Ultra Trail: Povratak prirodi i izazov za ljeto


Jahorinu uglavnom znate pokrivenu snijegom, a sad je vrijeme da vam je predstavimo zastrtu zelenim ćilimom, ukrašenim borovnicama, brusnicama, malinom, kupinom, jagodom, lincurom, kantarionom. Vrijeme je da upoznate njeno šumsko prostranstvo kojim se smjenjuju pojasi hrastovih, bukovo – jelovih i jelovo – smrčevih šuma te brdskog i gorskog javora, da u njenoj hladovini uživate u outdoor aktivnostima dok vam miris četinarske smole krijepi dušu, a svježa izvorska voda organizam. Vrijeme je za povratak prirodi i avanturu koja na olimpijskoj planini počinje 1. avgusta kada se po prvi put održava Jahorina Ultra Trail.


To nije obična trail trka. Riječ je o dvodnevnom događaju u okviru kojeg će se održati četiri trke. Staze kojima će se trčati povezuju Jahorinu sa drugim dijelovima BiH na način da je cilj svim trkama na istom mjestu na Jahorini dok je startni prostor na različitim lokacijama. Staze duge 10, 34, 51 i 115 km povezuju olimpijsku planinu sa Sarajevom, Romanijom i Višegradom i nude jedinstven doživljaj netaknute prirode, kulturno-istorijskog i graditeljskog naslijeđa. Svaka priča svoju priču i u jedinstvenom slijedu otkriva različite epohe, prirodne ljepote, znamenitosti poput Baščaršije, Kozje ćuprije, pruge uskog kolosijeka koja je spajala Sarajevo i Višegrad, lokalitete sa stećcima i arheološkim iskopinama, most Mehmed-paše Sokolovića, Andrićgrad. Na simboličan način staze oživljavaju nekadašnju tzv, „Carigradsku džadu“, koja je Bosnu preko Drine spajala s Turskom. Kroz simbol mostova, prije svega Kozje ćuprije koja se nalazi na jednom i višegradske ćuprije na drugom kraju staze, spojićemo različita predanja, legende, kulture i trkače u svoj svojoj različitosti.

Od ideje do cilja


„Vi ovdje imate slatke muke. Ne znate na koju biste stranu radije postavili stazu“, rekao mi je Alen Paliska, direktor ultra trail trke 100 milja Istre, prilikom njegove posjete Jahorini i uspona na njen najviši vrh. Na moj poziv je došao na Jahorinu kako bismo zajedno razmotrili mogućnosti za uspostavljanje staza a dva moguća koncepta su bila da staze trasiramo na samoj planini ili da planinu jednostavno stazama povežemo sa drugim lokalitetima i ultra trailu damo naglašenu turističku dimenziju. Kod prve mogućnosti nedostatak je to što kod dužih staza rizikujete da postanu jednolične ili da ih morate vrtiti u krug dok je prednost što su uspostavljanje, kontrola i nadzor nad ovakvom stazom organizacijski manje zahtjevni. Druga opcija je daleko komplikovanija, traži masovan angažman volontera, partnera, dobru logistiku, veća sredstva ali je i mnogo atraktivnija jer spajanjem više turističkih destinacija benefit ostvaruje više aktera. Mi smo se naravno odlučili za ovu drugu! U ovom slučaju, staze dobijaju dodatnu vrijednost jer prolaze kroz manje i nerazvijene zajednice koje same ne bi mogle postići mnogo u afirmaciji prirodnih ljepota kojima raspolažu, kreiranju jedinstvene ponude, promociji. Na ovaj način, uvezivanjem sa lokalnim partnerima, bili smo spremni ući u izazov i markirati 140 km staza kojima će se odvijati Jahorina Ultra Trail ali i koje će ostati trajno označene za planinarske pohode, biciklisičke staze, šetnje u prirodi.

Via Jahorina, Via Dinarica


Jasno vam je da smo na samom početku imali veliki cilj. U međuvremenu, ostvarili smo još veći. Staze koje smo prehodali zimus dva puta kako bismo napravili GPS zapise su vrlo brzo postale dio projekta Via Dinarica koji na makro planu treba postići isto ono što i mi na mikro: uvezati nerazvijene zajednice, promovisati njihovu outdoor ponudu, izgraditi i obnoviti planinarsku infrastrukturu i označenim planinarskim ili šetačkim stazama, odnosno  Zelenom, Bijelom i Plavom transferzalom, povezati sve zemlja bivše Jugoslavije i Albaniju. Kroz jedinstveni prostor Dinarida, Via Dinarica ima cilj da poveže „gradove i ruralne zajednice u regiji, poveća svijest o dobrim poslovnim običajima i zaštiti životne sredine, stvori turističku ponudu koja se oslanja na prirodne ljepote, tradicionalne proizvode i jedinstveno kulturno naslijeđe, kao i da poveže aktere u regiji u svrhu održivog ekonomskog razvoja“. Great minds think alike, zar ne?    
  

Staze koncipirane prema željama učesnika


Kada je trebalo osmisliti staze koje bi bile zanimljive trkačima iz BiH a posebno onima iz inostranstva, pokušala sam razmišljati kao oni i trasirati ih tako da zadovoljim njihova očekivanja. Mnogi moji prijatelji dođu u posjetu Sarajevu i ne stignu otići do Jahorine ili obrnuto a imali su u planu i jedno i drugo. Kroz Midi Trail koji počinje na Baščaršiji i završava na Jahorini, dali smo idealno rješenje kombinujući trčanje kroz stari dio grada, divljinu koja se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini i planinskim stazama koje s Pala vode do Jahorine. S druge strane, Ultra Trail povezuje dvije turističke destinacije, Andrićgrad i Jahorinu između kojih su skriveni krajolici izuzetne ljepote. Maxi Trail spaja dvije planine, Romaniju i Jahorinu, između kojih je samo par kilometara asfalta, a sve ostalo su stazice kroz šumu, grebenom, proplancima i zemljanim putevima. Najkraći Mini Trail je kružna staza i namjenjena je trkačima koji vole sprint, brze staze ali i početnicima, rekreativcima koji vole boravak u prirodi. Lagana je zbog čega smo na ovoj stazi uveli i posebnu kategoriju „Porodica“. Uz trajnu markaciju, sve staze će biti označene i privremenom markacijom, tačnije zastavicama koje će trkačima olakšati kretanje u prirodi i uslovima smanjenje vidljivosti, odnosno, tokom noći.

Bezbjednost učesnika


GPS zapisi svih staza su dostavljeni BH MAC-u, agenciji koja se bavi deminiranjem i uklanjanjem eksplozivnih sredstava kako bi nam potvrdili da su staze bezbjedne. Sa njihovim izviđačima je dogovoreno da će par dana prije održavanja trke izaći teren i po potrebi određena mjesta dodatno označiti ukoliko smatraju da postoji i najmanji rizik da bi se neko mogao udaljiti sa staze i približiti iole rizičnom dijelu. O sigurnosti trkača na stazi tokom trke brinuće pripadnici Gorske službe spašavanja dok će lokalna policija osiguravati određene dijelove staza koji prolaze kroz veća naseljena mjesta. Šumska gazdinstva koja djeluju u okviru Javnog preduzeća Šume Srpske nam na raspolaganje stavljaju mehanizaciju, terenska vozila kako bi uredili staze i u svakom trenutku lako i brzo imali pristup svim njenim dijelovima. Svaka staza će imati svog koordinatora a svaki učesnik broj telefona koordinatora svoje staze. U slučaju da vam bilo šta zatreba, znaćete koga trebate zvati.   

Šta vas čeka na prvom izdanju Jahorina Ultra Traila


Tokom boravka na Jahorini, možete koristiti hotelski smještaj, smještaj u vikendicama ili u kampu koji će biti lociran u neposrednoj blizini hotela Bistrica u kojem ćete moći koristiti tuševe, toalet i restoranske usluge. Zbirno mjesto je Jahorina sa koje će organizator učesnicima obezbjediti prevoz  do startnih lokacija. Na startnim lokacijama trkače očekuje razgledanje, posluženje i tehnički sastanak s koordinatorom staze. Trke počinju prema utvrđenoj satnici i odvijaju se unutar vremenskog limita koji ostavlja dovoljno vremena da svako kombinujući trčanje i hodanje uspješno stigne do cilja. Satnica je sačinjena na osnovu projekcije prema kojoj bi prvoplasirani na svim stazama trebali pristizati u cilj već u popodnevnim časovima. Dužinom staza učesnike čekaju bogate okrepne stanice a u cilju pita/ćevap/baklava party. Uz podršku kompanije GMS-Sport iz Viteza, svi učesnici u startnom paketu dobijalju tehničku majicu za trčanje sportskog brenda Salomon. Organizator trke je takmičarima obezbjedio  besplatnu panoramsku vožnju šestosjedom do vrha Ogorjelica sa kojeg mogu uživati u pogledu na Trebević, Treskavicu, Romaniju, Visočicu, Bjelašnicu. A tu su i singl ili tandemski skokovi paraglajderom, vožnja kvadom, organizovane biciklističke ture ili branje borovnica.   

Trčanje i trail u BiH



Trail trčanje je aktivnost na otvorenom koja u BiH privlači sve više rekreativaca i sportista pa je tako od nedavno formirana grupa Trail Running BiH, kao neformalna grupa trkača za promociju i razvoj trail runninga u našoj zemlji. S obzirom da trčanje generalno postaje sve popularnije, veliki broj vježbača praktično kroz trail spaja potrebu za rekreacijom i boravkom u prirodi. Za ovu aktivnost u Bosni i Hercegoini ne morate putovati daleko od kuće jer se prve planinarske staze, čobanski puteljci ili šumski putevi nalaze par kilometara van grada. U cilju promocije staza i trail trčanja, Jahorina Ultra Trail priprema druženja s trkačima i gostima, nagradne igre, a blog Trčim jer štrčim vam uskoro kroz mini reportaže predstavlja sve četiri staze jahorinskoh ultra traila.  


utorak, 2. lipnja 2015.

Trčanje u grupi: il` voliš, il` obožavaš



Bilo da ste početnik koji se bori sa svojim prvim pretrčanim kilometrima ili rekreativac koji se sprema za prvu trku na 10 km, iskusan trkač koji želi popraviti lični rekord na polumaratonu ili veteran koji će uskoro trčati pedeseti maraton, fizička aktivnost će vam svakako više prijati ukoliko je povremeno ili redovno praktikujete u grupi. Treninzima se nećete radovati samo zbog osjećaja zadovoljstva koji se javlja usled vježbanja već i zbog povezanosti s grupom s kojom dijelite svoje uspjehe, iskušenja i napore. Upravo zbog grupne kohezije ili osjećaja zajedništva koji su članovi međusobnim uticajima razvili, nerijetko, veliki broj trkača postaje članom trkačkog kluba, škole trčanja ili se pridružuje neformalnoj grupi koja zajedno trenira na određenoj lokaciji ili u dogovorenim terminima.

utorak, 19. svibnja 2015.

Banjalučki polumaraton: svjetski a naš

Prvo izdanje Banjalučkog polumaratona održano 17.05.2015. godine u organizaciji Trkačko rekreativnog kluba Banja Luka je, u godini koju možemo nazvati prekretnicom u izgradnji trkačke kulture u BiH, po mnogo čemu nadmašilo očekivanja domaćih učesnika ali i onih koji dolaze iz zemalja u kojima su cestovne polumaratonske trke već višedecenijska tradicija. Moram priznati da je i mene samu prva najava ovog događaja malo iznenadila zbog (ne)opravdanog stava da se kod nas generalno ne trči i da nam ne treba više trka nego što imamo ali sam već nakon par minuta rekla sebi: „Hej, to treba podržati. Odlučila si ovu godinu ići samo na trail trke al` s obzirom da se radi o Banjaluci i prvom izdanju, spremi se da peglaš asfalt u maju! Ne samo da će da ga peglaš, nego evo ti prilike da napadneš taj svoj komforaški lični rekord s prošlogodišnjeg Noćnog novosadskog maratona od 1:48:59“.

Utisci prije i poslije

Na početku su objave u vezi s trkom izgledale krajnje amaterske: nevješto dizajnirani vizuali kao sa pozivnica koje mame u paintu skiciraju za dječiji rođendan. Međutim, vremenom, najave i informacije o aktivnostima koje je organizator BL polumaratona objavljivao su postajale sve ozbiljnije i odavale sliku da se iza ideje konsolidovala ekipa koja ozbiljno i krajnje profesionalno radi svoj posao. Započeta je škola trčanja, staza je certificirana, redizajnirana web stranica, pojavili su se jaki sponzori da podrže cijeli projekat, svaki stoti registrovani učesnik nagrađivan besplatnom startninom. Da se razumijemo, trčala bih ja tu trku svakako, ali da nije bilo sve tako krajnje profesionalno urađeno, da li bi osim mene, tog dana trčalo još 1.199 polumaratonaca? Mislim da ne bi!  

Šta očekujemo

Kada počnete učestvovati na trkama, prvo vam je bitno koliko je jednostavno prijaviti se, uplatiti startninu i eventualno skupiti ekipu za odlazak ako je trka van mjesta stanovanja. Vremenom počnete da se fokusirate na sopstvene rezultate, planirate u kom dijelu sezone ćete pokušati ostvariti lični rekord. S iskustvom dođu i drugačija očekivanja od same trke, odnosno organizatora, jer želite nešto posebno, drugačije, nešto za pamćenje. A ono što se pamti, jeste atmosfera, staza, ljubaznost domaćina, briga da vam kao trkaču bude sve obezbjeđeno, bogat startni paket, organizovana zabava, čipovano vrijeme, sitne pažnje i da vas tretiraju s poštovanjem. Na tom nivou, mislim da je TRK Banja Luka, kao organizator gradskog polumaratona postavio standard kojeg bi se organizatori postojećih ali i svih novih trka iz regiona trebali pridržavati.

Iz mog ugla

Lično bih kao veliki uspjeh organizatora ocjenila brojnost i masovnost trke jer su prije svega mobilizirali domaće rekreativce i sportiste i motivisali ih za pripremu i učešće. Bilo je tu mnogo učesnika kojima je to bio prvi istrčani polumaraton, mnogo sportista koji treniraju druge sportove i došli su podržati trku ali i iskusnih trkača koji uz dobru trku žele upoznati grad koji posjećuju i doživiti nešto novo. Osim masovnosti postignute odličnom kampanjom koja je trčanje promovisala kao zdrav oblik rekreacije a polumaraton kao izazov za sve, Banjaluku su predstavili kao grad koji ima šta da ponudi. A trkači su sami otkrili ono zbog čega su još došli: ćevape kod Muje, pite ispod sača, sladoled kod teta Slavice, zdravu hranu u Aj zdravo, lijepe Banjalučanke ili zgodne im sugrađane, rafting na Vrbasu. Posebno mi je drago zbog velikog broja onih kojima je banjalučki bio prvi istrčani polumaraton jer su imali priliku u startu ostvariti cilj uz najbolju moguću organizaciju trke.  

Upravo otkrih da je Novinska agencija Anadolija objavila moju izjavu koju su potom brojni mediji preuzeli, među kojima su Nezavisne novine i Radio Sarajevo:



Sažeto, ovako izgleda moj osvrt na prvi Banjalučki polumaraton (Mtel city Race Banjaluka Halfmarathon):

Segment
Ocjena
Komentar
Prijave
5
Jednostavne, putem weba
Startnina
5
Vrijedi svakog feninga
Startni paket
5
Dri-fit majica u muškom i ženskom modelu, grickalice, kuponi za pasta party i okrepu poslije trke (voće, pivo, frutaleba), kupon za popust od 30% u Intersportu
Komunikacija sa trkačima
5
Dvojezična, blagovremena, instruktivna
Preuzimanje brojeva
5
Bez gužve, zabuna
Organizovan prevoz
5
Za učesnike iz Beograda
Start trke
5
Na vrijeme
Staza
4
Lijepa, ali nije pokazala druge atraktivne dijelove grada
Markacija
5
Oznake za kilometre su mogle biti uočljivije
Okrepne stanice
4
Na svaka 3 km, uz vodu mogao je biti izotonik; voće je trebalo biti dostupno ranije
Cilj
5+
Sjajan prateći program i sajam koji su zadržali trkače u zoni finiša
Volonteri
5+
Mnogobrojni, ljubazni, sjajno uniformisani
Pasta party
4
Ukusno, ali količinski nedovoljno - u svakom slučaju, bolje nego obrnuto
Fotografije i snimci
5
Fotografi, dron, snimak iz helikoptera
Proglašenje pobjednika
5
Veliki stejdž, voditelji, muzika, uručenje nagrada
Nagrade
5 +
Veliki broj nagrađenih, posebna pohvala za nagrade po kategorijama
Zabavni sadržaji
5
2 DJ-a na stazi, nastup benda na stejdžu, muzika na after partyiju


Da (li) se razumijemo

Direktora trke, Vladu Seleca, sam upoznala preko Facebooka, on mene preko bloga. Iskusan je trkač i zajedno s Goranom Ćorićem, takođe trkačem, je organizovao gradsku trku uklapajući sve najbolje što su doživili na trkama na kojima su učestvovali. Polumaraton koji su organizovali je za sve nas koji pišemo o trčanju, organizujemo trke ili učestvujemo na njima jako važan jer daje potvrdu da postoji kritična masa kojoj se obraćamo, da je trčanje u našoj zemlji sve masovnije i da ima smisla ovo što radimo. A da se u tome razumijemo i podržavamo, dokazao je džentlmenskim gestom podržavajući organizaciju prvog ultratraila u BiH insertirajući u startne pakete promotivne materijale trke koju s grupom entuzijasta organizujem 1-2 avgusta na Jahorini. U jednom trenutku mi se učinilo da bih ga mogla vidjeti na startu neke od naših trka, smatrala bih to ličnim uspjehom.

Želje i stvranost

Da ostvarim svoj cilj sam postigla samo djelimično. Primaći se za mene još uvijek magičnoj cifri 1:45 na polumaratonu ostavljam za neki drugi put. Bliža sam joj ali je to svega pola minute u odnosu na ranije postavljen lični rekord.  Realno, ja nisam mogla bolje, 1:48:25. Vrijeme je bilo izuzetno teško, pogotovo meni koja ne volim vrućinu i radije biram hladnoću, kišu pa čak i snijeg na trci nego sunce i temperaturu preko 20 stepeni. S druge strane, vjerujem da sam u drugačijim uslovima mogla biti bliža željenom rezultatu jer sam s lakoćom prvih 11 km držala potreban pejs. Ipak, lični rekord u uslovima u kakvima se trčalo u Banjaluci mi je naznaka da bih uskoro mogla čak i komforaški stići do željenog cilja. Uostalom, kažem ja sebi, "Sanjo, pa bila si 19. od ukupno 232 finišerke, šta `oćeš"!
       

Iz vašeg ugla

Kako volim čuti mišljenja i drugih, zamolila sam par učesnika/ca da vam prenesu svoje utiske.

Sonja Šmitran, Zagreb 
(fotografija preuzeta sa ličnog profila)


Svi smo oduševljeni organizacijom i atmosferom kako uz stazu, tako i u gradu. Gdje god smo došli, naišli smo na ljubaznost i susretljivost. Navijači uz stazu su posebno oduševili, osjećala se pozitivna energija i veselje. Svi smo složni oko toga da BL polumaraton upišemo u naš kalendar za sljedeće godine.



Erol Mujanović, Sarajevo, direktor Sarajevskog polumaratona
(fotografija preuzeta sa ličnog profila)
Trka je bila odlično organizovana, posjećenost odlična kako po broju startera tako i po broju finišera pogotovo kada se uzme broj stanovnika Banja Luke što pokazuje da je promocija obavljena na vrhunski način. Veliki potencijal postoji, led je probijen, sada je na svim akterima da pokažu da mogu napraviti u par godina od polumaratona događaj od 3000-4000 ljudi i koji će postati najkorisniji i najljepši projekat koji grad Banja Luka ima. Sretno i samo naprijed.

Tijana Popadić, Beograd, urednica portala trcanje.rs
(fotografija preuzeta sa ličnog profila)


Od starta profesionalno organizovana trka, sa ljubaznim volonterima. Teška staza, obzirom na datum i temperaturu, više vode i izotonik na stazi bi značili. Ne preterano atraktivna staza, dva kruga oko centra grada, ali ravna, i uz bolje uslove, potencijalno brza. Svaka čast na velikom broju učesnika i dobrom startnom paketu.



Zoran Prekogačić, Novi Sad, trail trkač i član PD Naftaš
Srećan sam što sam bio učesnik prvog Banjalučkog polumaratona. Organizacija trke je bila odlična, jedno veliko bravo organizatoru! Misli mi još lete Banjalukom a u meni jos uvek ona energija, onaj divni osećaj. Divni ljudi, trkači i trkačice iz 22 zemlje su došli, trčali, družili se i učinili ovaj događaj nezaboravnim. Hvala Banja Luko!


Aleksandra Burkanović, Novi Sad, AK Fruška Gora
(fotografija preuzeta sa ličnog profila)
Staza ravna, lepo obezbeđena, nimalo dosadna, dosta ljudi sa strane, navijača koji su zaista bili fenomenalniiii. Okrepe, po meni, su bile pravilno raspoređene, samo možda za sledeći put ja bih malo dodala i voća. Volonteri su za svaku pohvalu, svoj posao su maksimalno odradili. Kada sam završila, bilo mi je i malo krivo, jer sam baš, baš, baš uživala na stazi, ako izuzmem manje problemčiće. I šta reći, sem da sam se ponovo oduševila ljudima iz grada na Vrbasu, da za prvu organizaciju mislim da su prevazišli sami sebe i mnogima postavili visok zadatak. I znam da ću biti tamo i sledeće godine, i svim drugarima trkačima od srca preporučujem da odmah upišu ovu trku u svoj kalendar!!!


Matjaž Vrhunc, Ljubljana
Kao iskusnom maratoncu sa više od 50 završenih međunarodnih maratona
poseban mi je izazov trčati na novim trkama i time upoznati nove gradove, ljude, lokalne turističke atrakcije i slično. Iznenadila me mogućnost da se startnina za Banjalučki polumaraton plati putem sistema Pay Pal što je brz i jednostavan način. Naša ekipa od 6 maratonaca je iz Slovenije stigla u Banja Luku već u subotu i odmah smo otišli na podizanje startnih paketa sa kvalitetnom dri-fit majicom, brojem sa ispisanim imenom i prezimenom, čipom, kuponima i ostalim stvarima. Posebno me iznenadio velik broj i masovnost trkača. Organizator je odradio odličnu promociju za trku (web stranica, štampa, televizija…). Čak je polumaraton dobio i svoju himnu. Moram istaknuti ljubaznost domaćina i brigu za nas strane trkače, kao i posebne popuste za smještaj. Na kraju moj lični utisak je, da je to bila odlična trka i sportski praznik kakav si Banja Luka zaslužuje. Organizator kao i svi koji su učestvovali postavili su dobre temelje za dalji razvoj trčanja u regiji i šire. Veliki broj učesnika potvrđuje, da je to bila odlična promocija za zdrav način života kroz sport.