Zašto 100 milja?

Prije ravno tri godine sam u zanosu svoje očaranosti polumaratonom kao savršenom dugoprugaškom disciplinom, pretražujujući internet, naišla na video s prvog izdanja trke 100 milja Istre. Vjerovatno na isti način kao što mnogi još uvijek reaguju kada čuju dvocifrene ili trocifrene dužine koje predstavljaju standarde ultratraila, tako sam i ja u tom trenutku s nevjericom gledala u čudne ljude s još čudnijom opremom i pitala se od čega su kad trče 100 km! Ili 100 milja! Pa imaju li oni posao, djecu, kuću? Ja sam se zarekla polumaratonu na vjernost jer uz njega lako usklađujem svoje obaveze na poslu, prema porodici, mogu da pišem i uređujem blog! Do tog trenutka sam bila sigurna da je u našem okruženju najduže što se trči 42 km! Znala sam da tamo neki Ameri trče te stomajlerice ali pojma nisam imala da tamo neki nevjerovatni Alen Paliska organizuje ultratrail trku na koju dolaze ljudi iz cijelog svijeta! 

Trči(m) za bolje sutra

“Mama, moraš se i ti uključiti! Podijeli ovaj humanitarni broj na svom profilu, prati te dosta ljudi, neko će vidjeti”, opomenula me kćerka koja se mnogo prije mene uključila u humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za Miloša Božovića, mladog fudbalera koji je tokom meča zadobio tešku povredu glave zbog koje je u komi više od godinu dana i kojeg je bilo potrebno poslati na skupo liječenje u Njemačku. Kritika je bila na mjestu jer se cijela zajednica angažovala, ja nisam znala kad i kako, niti sam imala vremena da o svemu ozbiljno razmislim. Odlazak na jedan od dugih treninga je bio prava prilika da o svemu dobro promislim.

Proljetno zaljubljivanje u vertikalni kilometar

(Ako ste prvi dio izvještaja s Vertikalnog vikenda čitali na portalu trcanje.rs, skrolajte na tekst ispod crte. Hvala!)

(photo: Skyrunning Serbia)

Po standardima nebeskog trčanja, vertikalni kilometer je format kratke trke, ne duže od 5 km s 1000 m uspona. Proteklog vikenda, 19-20.03.2016. godine, u okviru SkyRunning lige Srbije su održane dvije takve: prva u Kotoru, duga 2,8 km s usponom od 1007 m, i druga u Trebinju, duga 5,2 km s 960 metara uspona. Dvije izazovne trke i dvije atraktivne turističke destinacije su spojene u aranžman nazvan Vertikalni vikend kojem su zaljubljenici u nebesko trčanje, njih ukupno 102 na prvoj i 85 na drugoj, teško mogli odoljeti. Uz idealne vremenske uslove, vikend na jugu se pokazao odličnim izborom za prvi dan proljeća ili skyrunning ravnodnevnicu. 

Akcija: 80 km za život!

Živim u maloj zajednici, čiji su stanovnici, baš kao i većina mojih zemljaka, izuzetno pasivni, inertni, bez ideje o promjenama i svijesti o snazi zajedništva. Razjedinjeni su, otuđeni, prepušteni sebi i svojim strahovima, nesigurni u vlastitu vrijednost zbog koje će osporiti svaki lični napor pojedinca da bilo šta promjeni. „`ta će on?! komentar je koji se izgovara s posebnom intonacijom, s puno ironije, komentar kojim će živog pokopati svakog pokretača, svaku ideju, svaku inicijativu. 

Nedjeljom s Jahorine: najava Jahorina Ultra Traila 2016

"Gospođa zadužena za trčanje u Istočnom Sarajevu, Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, i prvenstveno na Jahorini", kako me voditelj emisije, sportski novinar Dragiša Ćorsović najavio, promoviše trčanje, učešće Jahorina Ultra Trail Teama na trci 100 milja Istre, najavljuje saradnju s Jelen pivom na projektu Jahorina Ultra Trail 2016 i sve što ćemo raditi tokom ove godine da nam na planini bude još ljepše.

Emisija "Nedjeljom s Jahorine", RTRS, 13.03.2016. godine, trajanje gostovanja, 7 min

  

Žene i tene: Đurđica Orepić

Đurđicu Orepić sam prvi put vidjela 2014. godine u Istri, na Wine Runu. Uvijek je u centru pažnje, tamo gdje je zabava, ne možete da je ne primjetite. Vesela, energična, njena strast za životom prosto plijeni i očarava. Povezale smo se preko Facebooka i od tada pratimo jedna drugu. Majka je troje djece, uspješna  preduzetnica i trenutno treća na svijetu u kategoriji trijatlonki koje su završile Ironmana u starosnoj grupi 50-54. Naredni naš susret se desio na Danima Istre u Sarajevu kada je promovisana monografija izdata povodom 18 godina uspješnog poslovanja vinarije Matošević koju predvodi njen partner Ivica. To veče u Sarajevskoj pivnici, pile smo istarska vina, jele mirišljave mediteranske poslastice i pričale o počecima i planovima te dogovorile priču za blog. Javila sam joj se prije par dana, objasnila joj da je mart na blogu posvećen ženama u tenama i zamolila je da mi odgovori na pitanja koja sam za nju pripremila na šta mi je rekla: Ljepoto moja, svakako ću ti sa guštom odgovoriti, totalno sam ZA da se svakako uzdamo (mi žene) u se i u svoju snagu! Nadam se da ću večeras odgovoriti na tvoja pitanja jer uz sve obaveze, čeka me tehnički pregled, knjigovodstvo, domaćinstvo, imam za odraditi 10x500m sprint i bajk 40km no plivanje sam riješila 3,800m juhuuu! 

Tako izgleda jedan njen dan. Upoznajte Đurđicu Orepić. 

Povratak trčanju nakon pauze

Razlozi za kraće ili duže pauze od trčanja mogu biti sezonske prehlade, povrede, pretreniranost, rizična trudnoća i postporođajni oporavak, zdravstveni problemi, vanredne porodične ili poslovne obaveze ili ništa od navedenog već vaša potreba za odmorom tokom kojeg želite potpuno zaboraviti na trčanje. 

Februar 2016: Sanja, životinjo!

Ukratko, osvrt na februar 2016

Tokom priprema za prvih 100 milja pratim program ekipe Ultra trkač Srbija, ali pošto program nije pravljen za cujice poput mene već trkače poput Dalibora i Škabe, koji vjerujem mogu mene sve s klupom dizati iz benča, prilagodila sam program sebi i svojim obavezama, oduzela koji kilometer tako da je odstupanje na mjesečnom nivou -90 km. Mislim da je 463 km istrčana u februaru sasvim dobar temelj za dalje pripreme.

Roditeljski sastanak u promociji rekreativnog trčanja @ bht1

Emisija za porodicu, Roditeljski sastanak, bht1, 14.02.2016. godina

Trajanje priloga 6 min

 

Jutarnji treninzi: Zornjak ili ti sabah trail

Ulazim u stan u kom me čekaju njih dvojica. Trebamo imati radni sastanak, a nakon toga nešto zbog čega cijeli dan s nestrpljenjem očekujem odlazak na spavanje i novi dan. Raaaaaaano, rano ćemo ustati, spremiti se i odvesti do Brusa odakle ćemo istrčati na vrh Trebevića gdje ćemo čekati izlazak sunca a zatim se vratiti kući, spremiti i otići na posao. Vraćanjem sata unazad, prosto mi je zafalilo dnevne svjetlosti pa je ranojutarnji trening izgledao kao savršena ideja. 22h je i taman krenem da se izvinjavam što kasnim, kad čujem kako mi muški glas odsječno saopštava: „Kavaz, mi smo mislili da ostanemo duže večeras da radimo i da preskočimo ujutro trening“.

Staze za trail trčanje: Trebević Ridge Trail

Mom prvom odlasku na trčanje po planinskim stazama prethodilo je istraživanje po internetu i pronalaženje tekstova, trekova, opisa i fotografija koje bi mi mogle pomoći da pronađem obližnje rute za trčanje. Planine koje okružuju Sarajevo su zaista raj za sve koji vole trail ali se ne možemo baš pohvaliti mrežom označenih šetnica i staza a i ako postoje, teško je doći do informacija o njima jer ne postoje info tačke u gradu, sajtovi na kojima se mogu naći informacije o njima ili printane mape koje bi se distribuisale putem sportskih društava ili lokalnih zajednica. Na sve to, svijest o minama zaostalim iz rata poziva na još veći oprez i dobru pripremu prije nego što se s asfalta zakorači stazama i bogazama.

Nažalost, u vrijeme kada sam tragala za stazama nije se baš mnogo informacija moglo pronaći. Tek jedna, od Pala do Jahorine, koja će kasnije postati dijelom Jahorina Ultra Traila i poveznicom koja spaja Bijelu i Zelenu transferzalu puta Via Dinarica. Trebalo je vremena, istraživanja, hrabrosti, istrajnosti i volje da se stekne autonomnost i prikupi koliko-toliko iskustva koje sad mogu podijeliti s onima koji bi da probaju trail. Vjerujući da će vremenom biti sve više nas potpuno ludih za trčanjem u prirodi, otvaram novu sekciju na blogu posvećenu trail runningu, Brdo trčim jer štrčim! 

Cilj je da vam s malo teksta i nešto slika opišem staze kojima se može trčati kako bih vam olakšala pripremu za trening. Ili dala ideju kako da provedete popodne ili vikend. Ili ako ste u posjeti Sarajevu, kako da učinite boravak sadržajnijim.

Lokacija: Planina Trebević se nalazi јugoistočno od Sarajeva. Visoka јe 1627 metara i nadovezuјe se na planinu Jahorinu. Pripada Dinaridima. Od Sarajeva do Trebevića se stiže asfaltnim putem, sa više strana. Dio Trebevića koji se nalazi u Federaciji BiH i kojim upravlja Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja ima status „zaštićenog pejzaža“, dok je drugi njegov dio koji se nalazi u Republici Srpskoj bez posebnog statusa. Obronci planine se spuštaju u grad a sarajevske mahale sežu visoko prema prvim usponim. Čini se da je planina sišla u grad i da je njegov neodvojivi dio.

Planinarski objekti na Trebeviću: Napretkov dom, Planinarski dom Čelina, Planinska kuća Grm.

Poznata izletišta: Brus, Prvi šumar

Brus je poznato izletište na Trebeviću. Od centra Sarajeva je udaljen 8 km. Nalazi se na 1150 mnv na starom putu prema Jahorini. Do Brusa možete automobilom ili GRAS-ovim kombijem koji danima vikenda saobraća na liniji Latinska ćuprija – Trebević dva puta dnevno, u 09:00 polazak i 17:00 povratak. Uz cestu su uređena parkirališta. Osim restorana s domaćom kuhinjom, na Brusu su namjenski izrađena roštiljska mjesta za iznajmljivanje izletnicima koji žele da spremaju vlastitu hranu, uređene šetnice i tereni za odbojku, basket i mali fudbal. Moguće je iznajmiti brdski bicikl, quad ili teren za paint ball. Uz ljetnu baštu restorana Brus nalazi se park za djecu sa sadržajima za igru pogodnim za uzrast od 3 do 13 godina. Ako dolazite s porodicom, dok vi odradite svoj trening, ostali članovi se mogu zabaviti i rekreirati na neki drugi način.

 

Staza: Brus - Dobre vode - vrh - greben - Dobre vode - Brus

Početak/cilj: Brus, parking kod Vodovoda

Dužina staze: 8,65 km

Vrsta: kružna

Podloga: zemljana staza, šljunak, šumska staza – jednostupica (single track), tehnička staza preko grebena

Start: 1,149 mnv

Najviša tačka: 1,627 mnv

Uspon: 492 m

Spuštanje: 492 m

Težina: srednje teška (zbog grebena)

Kraći opis: Do vrha je 4 km lakšeg uspona, u početku 1,2 km zemljanom stazom, zatim šljunkovitim putem koji postepeno prelazi na uzanu pločastu stazu a zatim do vrha mekom zemljanom stazom prekrivenom iglicama četine. Prelazak preko grebena je teži jer je staza tehnički zahtjevna. Nakon silaska jednostupicom (single trackom) s grebena, spust je zemljanom stazom do kraja.

Preporuka za opremu: Trail patike su obavezan dio opreme. Imati u vidu da na vrhu planine često duvaju vjetrovi zbog čega je poželjno imati vjetrovke prilagođene godišnjem dobu.

Voda i okrepa: Početnicima preporučujem manju bočicu vode toliko da im je dovoljno do  Dobrih voda, izvora koji se nalazi na dijelu staze kojim prolazite dva puta, prvi put na 1,2 km i drugi put u povratku na 7,5 km.

Napomena: Staza najvećim dijelom prolazi kroz gustu šumu koja će vas štiti od sunca, kiše ili vjetrova. Sam greben planine je ogoljen i osim niskog grmolikog rastinja nema prirodnu zaštitu i sklonište od sunca, vjetra ili kiše. Dužinom staze nema kuća, ali ćete sresti dosta planinara. Na vrhu je rtv toranj i objekat u kojem redovno dežuraju timovi koji ga održavaju tako da im se možete obratiti u slučaju nevolje.

Savjet: Ako ste trkač/ica bez iskustva u trail trčanju onda prilagodite brzinu kretanja elevaciji, podlozi, vlastitoj kondiciji. Na treningu trebate uživati, osvjestiti svoje biće novim iskuistvom. Vodite računa o bezbjednosti, pratite markaciju, oznake i putokaze. Vremenom ćete steći automnost ali za početak, oprez. Uvijek obavjestite ukućane ili prijatelje gdje ste i kad se planirate vratiti. Nosite telefon s napunjenom baterijom sa sobom. (Za više korisnih informacija, svakako pročitajte i Trail trčanje za početnike.)

Izgled staze:

Vertikalni profil:

Foto vodič

Lokacija: Brus

 

Start:

 

Zemljanom stazom, 1,2 km, postoji planinarska markacija

Oštro skretanje lijevo na šljunkoviti put kod Dobrih voda (orjentir razrušeni objekat)

Od Dobrih voda šljunkovitim šumskim putem 

 

A onda malo kamenim "stepenicama"

 

Zatim staza postaje sve mekša a pogledi sve ljepši

 

Pogled s vidikovca

Nakon oštre serpentine u desno, gazite najmekšom stazom kojom ste ikada trčali... do vrha

Izlazak na početak grebena

Prije skretanja desno prema vrhu i grebenu, bacite pogled na Sarajevo, Lapišnicu, Romaniju, Pale, Jahorinu, Puhovu ravan, sve je kao na dlanu

   

Single trackom (jednostupicom) prema vrhu

 

Vrh je za uživanje u svako doba dana  

 

Pogled na greben

A zatim spust do njega

Preko grebena, oprezno 

 

A može i ovako, Sunset Trebević Grebbening

Spust s grebena single trackom

Do zemljanog puta i putokaza za Dobre vode, tu skrećete desno

A onda najljepši dio staze, Her Trailness

  

Spust do Dobrih voda, a zatim zemljanom stazom do kraja, odnosno mjesta odakle ste počeli.

Kad isprobate stazu, podijelite utiske s ostalima. Ako ste mjerili vrijeme za koje ste je pretrčali, ostavite taj podatak u komentaru, možemo da pratimo rekord staze. Ako biste opisu dodali još neki sadržaj, prihvatam sugestije! Hvala!

Tijelo u pokretu - Emisija Točak, bht1, maj 2015

Potpuni doživljaj: Nacionalni park Sutjeska

Nakon što sam svoj plan za godišnji odmor iznijela dragom kolegi Rajku, inače dugogodišnjem planinaru i svjetskom putniku, uz smješak me je upitao: „A dobro mila, kako misliš to izvesti, uz pomoć Helikopterskog servisa Republike Srpske“. Stari je to šaljivdžija ali je komentar imao smisla jer sam namaštala sljedeće: obilazak Tjentišta i bicikliranje na Zelengori (Bosna i Hercegovina), kampovanje i trail na Trnovačkom jezeru (Maglić u Crnoj Gori), koncert Jamiroquaia u Budvi (CG), trail trka na Risnjaku (Gorski Kotar u Hrvatskoj) i par dana mora u Istri. Nijednog trenutka nisam posumnjala u realizaciju plana, trebalo se samo spakovati i krenuti, a prva destinacija je bilo Tjentište kojem je posvećen ovaj tekst.

Kako (ne) dehidrirati na trci

„Pažljivo danas. Izašli smo iz perioda kada se trenira u prijatnijim uslovima, danas će biti 10 stepeni toplije, a to je velika razlika.“ Ovo je savjet koji je meni i ekipi trkača s kojom sam iz Sarajeva u Novi Sad doputovala na polumaratonsku trku uputio jedan od organizatora Apatinskog, odnosno, Dunavskov polumaratona. Mislim da smo savjet svi s rezervom prihvatili jer smo došli da testiramo sebe nakon ugodne zime tokom koje smo trenirali i sakupili dovoljno kilometara u nogama i trkačkog samopouzdanja da smo u novosadskoj trci vidjeli pravi izazov. Vjerovatno se ni ja ovog savjeta sad ne bih prisjećala da nisam nakon prolaska kroz cilj doslovno kolabirala. Slijedi trkačka anamneza koja bi trebala da objasni uzroke koji su doveli do stanja u kojem sam se nemoćna našla na zemlji, dehidrirana i, sve sa tad već raščupanim loknama na glavi, na granici  gubljenja razuma.