ponedjeljak, 7. ožujka 2016.

Žene i tene: Đurđica Orepić


Đurđicu Orepić sam prvi put vidjela 2014. godine u Istri, na Wine Runu. Uvijek je u centru pažnje, tamo gdje je zabava, ne možete da je ne primjetite. Vesela, energična, njena strast za životom prosto plijeni i očarava. Povezale smo se preko Facebooka i od tada pratimo jedna drugu. Majka je troje djece, uspješna  preduzetnica i trenutno treća na svijetu u kategoriji trijatlonki koje su završile Ironmana u starosnoj grupi 50-54. Naredni naš susret se desio na Danima Istre u Sarajevu kada je promovisana monografija izdata povodom 18 godina uspješnog poslovanja vinarije Matošević koju predvodi njen partner Ivica. To veče u Sarajevskoj pivnici, pile smo istarska vina, jele mirišljave mediteranske poslastice i pričale o počecima i planovima te dogovorile priču za blog. Javila sam joj se prije par dana, objasnila joj da je mart na blogu posvećen ženama u tenama i zamolila je da mi odgovori na pitanja koja sam za nju pripremila na šta mi je rekla: Ljepoto moja, svakako ću ti sa guštom odgovoriti, totalno sam ZA da se svakako uzdamo (mi žene) u se i u svoju snagu! Nadam se da ću večeras odgovoriti na tvoja pitanja jer uz sve obaveze, čeka me tehnički pregled, knjigovodstvo, domaćinstvo, imam za odraditi 10x500m sprint i bajk 40km no plivanje sam riješila 3,800m juhuuu! 
Tako izgleda jedan njen dan. Upoznajte Đurđicu Orepić. 


 

 

Poznajem muškarce koji se predano bave sportom više od 20 godina i završavaju Ironmana s lošijim rezultatom od tebe. Kako gledaš na to?   


Haha! Dabome da mi mnogi muškarci gledaju u leđa dok sam na utrci. No to mogu rezonirati tek nakon utrke, kad pogledam rezultate jer dok utrka traje, nema muško, žensko. Samo ime Ironman isključuje žensko čeljade, ali nas 10% od ukupno 2000-3000 triatlonaca po utrci, držimo se gladijatorski! 


Kako trenutno kotiraš na svjetskoj rang listi žena koje su završile Ironmana?



Od ukupno 3876 žena u svijetu koje su završile utrku Ironman, u mojoj starosnoj skupini, 50-54, ja sam treća. Imam zlatno obilježje AWA (Ironman All World Athete, priznanje koje dobija 10% najboljih finišera i finišerki unutar svoje starosne grupe tokom kalendarske godine), a ispred i iza mene su profesionalke koje se time bave preko 20 godina.
1. Australka
2. Njemica
3. Ja (!)
4. Amerikanka! Hehe...

S rezultatima koje ti imaš, mnogi bi se folirali, a ti?


Nisam od onih skromnih, na kraju krajeva same pripreme i treninzi su nešto što moram podijeliti s prijateljicama i prijateljima, najčešće preko fejsbuka. Treniram sama, moj klub je u Puli a ja živim u Poreču, tako da 4-5h treninga pričam sama sa sobom. Najveće mi je zadovoljstvo što sam nekima inspiracija da krenu, pokrenu se, potrče, zaplivaju ili zapedaliraju! Nema tu lažne skromnosti, oni koji vide pozitivnu energiju su oni na koje mislim, a oni koji misle da se hvalim, preporučam da ne gledaju i ne čitaju moje postove ako ih smeta. 

08.10.2016. godine se takmičiš na Svjetskom prvenstvu, na Havajima, u Koni. Kakav ti je plan?


Osvojiti slot za Ironman World Championship je san svakog triatlonca! Da bi se kvalifikovala, moraš biti prva na utrci u svojoj starosnoj skupini. To je kao da vam je netko objesio kost ispred nosa a vi je ludo želite uhvatiti ustima. Samo centimetar vam fali i tako godinama.

Meni se san ostvario zaista brzo, tek sam ga počela sanjati, nakon samo 18 mjeseci ukupnog treniranja i takmičenja. 

Kona je teška, nepredvidiva. Tokom plivanja u oceanu valjaju te veliki valovi a snimljeni su i morski psi ispod triatlonaca, bajk je naporan radi jakog vjetra koji puše preko 40 km/h a trčanje je po najvećoj vrućini i nije ravno vec brdovito! E sad moj je plan, opet se popeti na postolje! Cilj mora biti jednako okrutan!

Kako je izgledala tvoja protekla godina? Gdje si se sve takmičila u 2015.?


Krajem 2014. godine, u 10 mjesecu, sam završila svoj prvi Ironman na Mallorci! Bilo je zaista gladijatorski! Početak utrke je bio brutalan, svih 3000 triatlonaca i nas 300-tinjak žena krenuli smo zajedno u ocean otplivati 3800 m. Nakon prvih batina, udaraca laktovima i stopalima broj 48, na prvom kilometru sam osjetila užasnu bol na licu uz prethodnu čudnu svjetlost. Meduza veličine ruke zalijepila mi se za lice, bol je bila dubinska kao da mi je netko smrkao pola lica, otrgnula sam tu ljigavu masu s lica, bacila u krdo iza mene, plivala sam dalje umišljajuci da sam dobila boost energy! Uglavnom, ne da sam zavrsila utrku sa zatvorenim okom i spečenim licem, već sam nakon ubitačnih brdovitih 180 km bajka, maraton otrcala za 3:59 a vrućina je ubijala. Tih 226 km prešla sam za 12:10 kao peta u mojoj starosnoj skupini od nas 34! Bila je to prava inicijacija po mojoj mjeri!


Anything is possible, moje dame! 

Nakon Mallorce shvatila sam da mogu više i jače! Novi trener, novi rasporedi u 2015. godini, još bolji rezultati:

1. St. Polten, Austrija, (5. mjesec) IM 70.3 113 km, postolje, 3. mjesto
2. Klagenfurt, Austria, (6. mjesec), IM 226 km, postolje 3. mjesto, vrijeme 11:19
3. Vichy, Francuska, (8. mjesec), IM 226 km, postolje 1. mjesto i osvojen slot za KONU, vrijeme 11:48 !!!
4. Pula, Hrvatska, (9. mjesec), IM 70.3, 113 km, postolje, treće mjesto
5. Poreč, Hrvatska, (10. mjesec) dugi triatlon, 113 km, postolje 2. mjesto

Koliko imaš ukupno završenih triatlonskih trka i maratona?


Prvo sam počela trčati i u godinu i pol sam istrčala 10 maratona a najbolje vrijeme mi je 3:44h, a zatim sam krenula sa triatlonom. Trenirala  8 mjeseci i odradila u 13 mjeseci tri puna Ironmana i šest half Ironmana s tima da sam 2 halfa odradila u tih 8 mjeseci priprema! Treba se baciti u vatru odmah, makar dobio po glavi, utrke su najbolji i najjači trening glave i tijela!

Koliko sedmično treniraš?


Svaki dan osim ponedeljka.

Kad si počela trčati i šta si čekala toliko?


Nisam se nikada bavila sportom i ljudi koji su trčali bili su za mene vanzemaljci. Krenula sam u 47. godini, istrčala iz opklade svoj prvi maraton u Medocu u 9. mjesecu i od tada nisam mogla stati: Pariz, Barcelona, San Sebastiana, Tromso (Sjeverni pol), New York, Roterdam, Valencia...


Opiši mi malo kako je tebi izgledao taj prelazak sa štiklica u patike?


A to se desilo nakon Medoca, vratila sam se kuci, pokušala složiti dojmove... Otvorila ormar i napravila mjesta za tenisice.


Ko još u porodici trči?

Trče svi po malo, Ivica je otrčao 4 maratona dok sam ja još samo trčala. Petra, srednja kćer prošle je godine otrčala svoj prvi maraton u Ljubljani (4:08) i sad se sprema za novi. Damjan, sin, on je prošle godine s 15 g. istrčao svoj prvi polumaraton na Wine Runu u Umagu, a najstarija kćer Maksin trcala je štafetu 7km! Podrške ne nedostaje!

Šta se to snima o tebi? 


Snimljen je dokumentarni film. Ideja je došla od Nevene Rendeli koja je pročitala blog o meni, pozvala me u svoju emisiju i gotov je. Možete ga pogledati 16.03. na HTV1 u 20h. Zove se Ironwoman! Radi se o ovome o čemu sada pričamo 😊

Hoćeš li mi biti mentorica kada se odlučim za Ironmana? 


U pola noći ako treba! Volim vidjeti žene na Ironmanu, to su one najjače, one koje žele pomicati granice u svim pravcima, ja to zovem "Dobre Moćne Vještice"!

Da li će ikada tu disciplinu za žene preimenovati u Ironwoman? 


Iskreno, nemam s tim problem. 3,8 km plivanja, 180 km pedalanja, 42 km trčanja, kad to odradiš bez pauze za 11 i kusur sati, postaneš Svemir! A kako to ostali zovu, I don`t care!

S obzirom da je na blogu Trčim jer štrčim mart posvećen ženama u tenama, šta bi poručila curama koje ga čitaju? 


Mogu jedno reći sa sigurnošću, a to je: Jačajte glavu, mi to možemo! Stoljećima su nas odgajali da nismo za to! Svaka prepreka, uvreda ili težina da dođete do cilja neka vas učini jos jačima!

A muškarcima? 


Pa bez njih ne bi bilo zanimljivo! Volim Ironman jer nema dijeljenja na muške i ženske dužine i jačine, svi smo u istoj kaši, to je za mene pravi izazov! 



 Đurđica Orepić
Fotografije preuzete iz privatnog albuma

***
 
Iskreno se nadam da će Đurđica mnogima biti inspiraciju a posebno Neiri Odobašić i Selmi Kukić, prvim djevojkama koje će pod bh zastavom nastupati na Half Ironmanu.
Srećno, cure!

Povezani tekstovi


© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.

Broj komentara: 8:

Anonimno kaže...

Ja se osjecam mala pored ovakve zene. Hvala Sanja sto si nas upoznala sa njom. Inspiracija ste obje!

Sanja Kavaz kaže...

Trebaš da se osjećaš osnaženom i istražiš svoje mogućnosti onoliko koliko si spremna i koliko ti životne okolnosti dozvoljavaju. Predispozicija takođe.

Možda neko ima i predispoziciju i vrijema da trenira ali nema novac za vrhunski rezultat. I to je jako bitno pogotovo u ovom sportu.

Svako prema svim ovim faktorima ostvaruje svoje potencijale. I opet, svi su vrijedni pomena i pohvale! I zato nisi mala. Evo kako ja gledam stvari: Ima toliko boljih trkačica od mene ali se ja nikad ne osjećam malom jer sam uvijek zadovoljna rezultatom koji je odraz mojih ambicija, rada, spremnosti na odricanja i sl.

Hvala na ohrabrenju i što pratiš blog!
LP :-)

rade1969 kaže...

Kad god čitam ili slušam o ženam/ljudim/ poput Đurđice uvijek osjećam divljenje i poštovanje za uloženi trud i rad .Oni me neizmjerno motivišu da istrajnije treniram i pomjeram svoje granice.

Sanja Kavaz kaže...

Da. Kad zafali inspiracije, prizovi u sjećanje lik i postignuća naše Dju. Ja to tako radim na treninzima u trenucima kad je teško.

Mirnes kaže...

Nevjerovatno :)
Znači ima i za mene nade. Ako je ona mogla u 47, mogao bi ja tamo negdje u pedesetoj :D

Sanja Kavaz kaže...

Mirnese, što prije počneš, bićeš srećniji što će ti ostati više godina kvalitetnog i sadržajnog života! Ne odgađaj :-)

mediha kaže...

Hvala Sanja na ovom prekrasnom tekstu. Strašna motivacija .

Sanja Kavaz kaže...

Drago mi je da ti se dopada. Sinoć je u Zagrebu bila promocija dokumentarnog filma o Dju, samo da napomenem da je termin za tv premijeru, srijeda, 16.03.2016. godine u 20:00h, na HRT1.

Objavi komentar